news-details
Društvo

Crnogorski krijumčari u američkoj prohibiciji: San Quentin blues Džordža Ivovića

Izvor: Zupci Times

Autor: Ilija Vukotić

Šta povezuje San Kventin (San Quentin), legendarni zatvor kod San Franciska u kojem se preko 150 godina sprovodi smrtna kazna, i Zupce? Jedno ime, i priča kakvu samo život umije da ispriča…

 Akter zubačke San Kventin storije rođen je u Zupcima 4. Maja 1887, pod imenom Đuro Mila Ivović,

U svojim dječačkim danima nadomak Bara, Đuro Kadija, kako su ga svi zvali i znali u drugoj polovini njegovog životnog vijeka, nije mogao ni da nasluti da će ga sudbina povesti putem za koji je znao samo iz priča.

Trbuhom za kruhom, otisnuo se preko Atlantika u Ameriku i to po svemu sudeći prije I Svjetskog rata jer se u svim američkim dokumentima vodio kao Crnogorac; da je u Kaliforniju otputovao poslije 1918, vodio bi se kao da je iz Kralljevine SHS, ili kasnije Kraljevine Jugoslavije.

U novoj domovini dobio je i novo ime-George M. Evovich, čiji je socijalni broj bio 555-07-1700. Njegova iseljenička priča bila je tipična za to vrijeme, kada su naši ljudi u pitanju, u Kaliforniji je radio razne poslove, najviše kao rudar, oženio se i dobio dvoje djece.

Život mu je išao mirnim tokom, koji se naglo ubrzao kada su mu se u Kaliforniji pridružili rođaci, zvanično prvi zubački akteri novinskih crnih hronika.

Sinovi čuvenog Petra Androva Cara Ivovića, Đuro i Marko Car, u SAD su došli u društvu Mata Ćetkovica (oca Andra Matova}, odnosno Petrovića iz Polja, predaka Miloša Petrovića. Ni njihov američki početak nije odudarao od iseljeničkog klišea-mukotrpan rad u rudnicima Bjuta u Montani, iz kojih su srećnici bježali čim su mogli, a nesretnici skončavali svoje živote u njihovim oknima.

Nota bene: većina naših ljudi su zbog ekonomskih (ne)prilika pošli iz starog kraja u Novi svijet. Otadžbinu su nazivali "starim krajem" iz praktičnih razloga, da se ne bi kome zamjerili, jer je često mijenjala naziv. Ljudi tog doba bili su obazrivi i puni poštovanja jedan prema drugom, mora se napomenuti, bili su džentlmeni od odijevanja do ponašanja.

Da se vratimo Đuru Kadiji i njegovom sudbonosnom susretu sa Car Ivovićima. Kako su sva trojica bili marljivi i zaradili početni kapital, a kako je 1920. u SAD proglašena prohibicija-zabrana točenja alkohola, ukazala im se neslućena šansa da znanje iz rodnog kraja primijene u preduzetničke svrhe koje su omogućavale enormne zarade.

Cijena svim alkoholnim pićima na “crnom tržištu” astronomski je skočila, i Ivovićima, odreda znalcima pečenja murovače, one zubačke, poznate i tada i sada, nije trebalo mnogo da saberu dva i dva. Zbir je u ovom slučaju prevazišao i najsmjelija očekivanja : mukotrpni rad od zraka do mraka zamijenio je preko noći život kao sa holivudskog platna!