news-details
Društvo

Jedan život na točkovima: Trifke

Ni umor od napornog rada u pripremi takmičenja, ni neprekidne obaveze glavnog organizatora prvog ovogodišnjeg daunhila-biciklističkog spusta, ni sada već nebrojene povrede stečene posljedjih deset godina baš zbog ovog dvotočkaša, nisu spriječile Aleksandara Trifunovića Trifketa (51) da se prošle nedjelje i sam oproba sa decenijama mlađim kokurentima na daunhil stazi Sutorman.

Veteran auto-moto sporta i biciklizma iz Bara, poznat u cijelom regionu, Nesalomivi ili Gvozdeni, kako ga još prijatelji i poznanici zovu, likom i djelom je svojevrsni sportski perpetum mobile.  

Njegova životna priča svjedoči šta znači živjeti život na točkovima , kako u ime te ljubavi polomiti skoro svaku kost u tijelu i kako uprkos tome nimalo ne posustati u svojoj strasti prema vožnji.

Popularni Trifke ,kojem su točkovi nerazdvojni drugovi skoro otkako zna za sebe,  i pored višestrukih teških povreda kao što su lomovi ruke, noge, ključne kosti, rebara, posljednjih skoro 40 godina uvijek je nastavljao da se takmiči, prvo u automobilizmu, onda u moto-krosu, pa u auto-krosu, a sada i u monti-bajk sportu u AMSK “Sutorman”. 

-Cilj mi je da što duže ostanem u ovom sportu kao takmičar, sada sam u klasi veterana, poslije-da se potpuno posvetim trenerskom pozivu. Mi u klubu inače svi sve radimo, ja kao predsjednik vodim treninge,organizujerm takmičenja, takmičim se-priča Trifunović.

Sa još desetak drugova sa Topolice, Trifke se od malih nogu „nije skidao“ sa bicikla, a onda je u prva tri razreda srednje škole prešao na motore. Kada su motori već izašli iz mode, počeo je da 1988. u četvrtom razredu gimnazije vozi spuštene „fiće“, koje su tada u šali zvali abartima.

-Po povratku iz vojske prelazim na auto-trke i počinjem da pratim poznatog barskog vozača Peđu Marđonovića koji je 1989. godine u staroj Jugoslaviji na brdskim trkama bio peti od 25 aktivnih takmičara. Počeo sam i sam da pravim auto za brdske trke, i izašao sam 1995. godine na prvu brdsku auto trku u Kotoru-kaže Trifunović.

Prvog juna 1996. startovao je u prvenstvu Jugoslavije u brdskim trkama: kaže, uvijek je bilo problema sa novcem, ali i kada nije sam vozio, išao je na trke i pratio drugove. 1999. mu se rađa interesovanje za moto kros, kupio je u Prištini „Jamahu“ od 250 kubika, dobio licencu i ušao u novi sport, ali, već u prvoj trci je doživio ogoman peh. U Novom Sadu je 2000. na prvom skoku slomio desni skočni zglob i tada se totalno razočarao.

-Počinje šampionat a sav moj znoj i adrenalin padaju u vodu. Tada sam dobio sina, a nisam ga vidio jer sam dva mjeseca u novosadskoj bolnici imao strogo mirovanje-kaže Trifunović koji je 2001. ponovo počeo da vozi motor.

Njegov prvi moto kros klub bio je nikšićki „Start“, kod čuvenog vozača iz vremena stare Jugoslavije Branka Đurovića. 2002. je vozio cijeli šampionat, od devet takmičara bio četvrti, no, aprila 2003. u prvoj trci koju je organizovao pred domaćom publikom u Sutomoru, pao je i slomio ključnu kost, što je česta povreda moto-kros vozača. U junu se vratio na stazu, a onda je u Sutomoru na treningu pred trku u Pirotu pao i polomio lijevu ruku i rame.